Brinuti se o deci je normalno — ali kada briga postane teret, treba pomoć. Vodič bez osude.
Šta je normalno
Briga o sigurnosti, zdravlju, budućnosti deteta — to je deo roditeljstva.
Povremena besana noć, "scrolovanje" simptoma na Googleu — svi smo to radili.
Pojačana briga u određenim fazama — beba, polazak u školu, adolescencija — normalno.
Razgovor sa drugim roditeljima — često otkriješ da nisi sam.
Granica
Anksioznost remeti svakodnevicu — ne možeš da spavaš, jedeš, radiš.
Konstantne katastrofalne misli — "šta ako se desi nešto strašno".
Fizički simptomi — lupanje srca, znojenje, kratak dah, mučnina.
Izbegavanje aktivnosti zbog straha — ne puštaš dete nigde, ne odlaziš od njega.
Iritacija prema detetu zbog tvoje brige — to je signal da treba pomoć.
Šta pomaže
Pričaj o tome — partner, prijatelj, terapeut. Tišina hrani anksioznost.
Fizička aktivnost — i 20 min šetnje dnevno smanjuje hormone stresa.
San — ako ne spavaš, anksioznost raste eksponencijalno.
Ograniči "Google" — uđi u rabbit hole simptoma i izađi gore nego što si ušao.
Pažnja i disanje — 5 min dnevno (aplikacije Calm, Insight Timer).
Šta da kažeš sebi
"Briga ne znači ljubav — ljubav je akcija, briga je nuspojava".
"Ne mogu da kontrolišem sve, mogu da kontrolišem svoj odgovor".
"Moja deca ne treba savršenu majku/savršenog oca, treba im funkcionalna i prisutna".