Razvod nije kraj porodice — samo promena njenog oblika. Vodič kako da deca prođu kroz to sa najmanje rana.
Kako reći deci
Idealno — oba roditelja zajedno, mirno, kad imate vremena bez prekida.
Reči primerene uzrastu — mlađe dete ne treba detalje, samo sigurnost da je voljeno.
Ponavljajte tri stvari: nije njihova krivica, oba roditelja ih vole, biće im rečeno šta se menja.
Pustite ih da pitaju — i nemate sve odgovore, to je u redu.
Šta NE govoriti
Ne krivi drugog roditelja — dete je pola njega/nje.
Ne traži savezništvo — "ti si moj heroj, mama je loša" je toksično.
Ne pretvaraj dete u glasnika ili špijuna.
Ne obećavaj ono što ne možeš da održiš — "videćeš tatu svaki dan" ako to nije realno.
Ne govori detaljnije o razlozima razvoda nego što je primereno uzrastu.
Podela vremena
Konzistentan raspored je važniji od savršene pravičnosti — dete treba da zna kad je gde.
Predaja deteta — neutralno mesto ili kuća, bez tenzije, bez svađe. Pet minuta razmene informacija, ništa više.
Praznici, rođendani — dogovorite se unapred, na papiru. Mnoge tenzije nastaju oko ovih datuma.
Fleksibilnost po potrebi — bolesno dete, važan događaj kod jednog roditelja.
Po uzrastu
Do 5 godina — kraći boravci kod oba roditelja, fokus na sigurnost i rutinu.
5–10 godina — mogu razumeti više, ali još uvek osećaju krivicu. Stalno ih razuveravaj.
10–15 godina — žele uticaj na raspored, mogu povući stranu. Slušaj ih, ali ne dozvoli manipulaciju.